Kako se može postati franjevac - kapucin?

4. dio

Kako se može postati

franjevac-kapucin?

Malo sjemenište...

Jedan od mogućih načina pristupanja kapucinskom Redu jest ulazak u naše malo sjemenište koje se nalazi pri našem samostanu u Varaždinu.

Sjemenište je ustanova u koju se prima i u kojoj se odgajaju kandidati za svećenički i/ili redovnički duhovni poziv i život. Sjemenište je odgojna, ali i obrazovna ustanova za one mladiće koji poslije osnovne ili tijekom srednje škole osjećaju želju da postanu svećenici ili redovnici.

Život u sjemeništu nije život pod «staklenim zvonom», jer se sjemeništarci, pripravnici za duhovni poziv, pohađajući državne škole, druže s ostalim mladićima i djevojkama iz razreda i škole koju pohađaju. Poput ostalih, i oni sudjeluju u školskim i izvanškolskim aktivnostima. No, ono što ih razlikuje od vanjskih đaka, jest život u zajednici koja se trudi poštivati njihovu često nejasnu i maglovitu početnu želju da postanu svećenici i/ili redovnici, i to na način da im pomogne rasti u kršćanskoj zrelosti, istodobno bistreći bogatstvo koje nose u svojim srcima, a koje nazivamo duhovno zvanje.

Sjemeništarcima je također omogućen intenzivniji i bogatiji duhovni i kulturni život, nego mnogim njihovim vršnjacima.

Život u sjemeništu je također život u zajednici, pa se stoga mladići u sjemeništu međusobno ponašaju kao braća.

Đaci u sjemeništu većinu svoga vremena provode u školi, učenju i molitvi. U slobodno vrijeme bave se i različitim športskim i kulturnim aktivnostima.

Za disciplinu i red u sjemeništu brine se učitelj koji također pomaže đacima u njihovom cilju, tj. da postanu dobri svećenici i/ili redovnici.

Postulatura...

«Postulat je prvo razdoblje obrazovanja i opredjeljenja za naš život. U tom razdoblju kandidat upoznaje naš život, a bratstvo sa svoje strane upoznaje kandidata da može raspoznati njegovo zvanje.»
(Konstitucije OFMCap, 28, 1)

Iskustvo Crkve pokazuje nam da mala, «dječačka» sjemeništa više nisu ni jedini ni redoviti put da bi netko postao svećenik i/ili redovnik.
Budući da sve više redovničkih kandidata ne prolazi kroz malo sjemenište pokazala se je potreba uvođenja jednoga pripremnoga razdoblja prije ulaska, eventualnoga kandidata, u redovničku zajednicu. To razdoblju provjere i izbora prije stupanja u zajednicu i novicijat nazvano je postulatura.
U postulaturu, dakle, dolaze mladići koji su završili neku srednju školu, a moguće je da su i stariji ili su možda već zaposleni, a kod kojih se je javila želja za duhovnim pozivom, a koji može biti svećenički ili redovnički.
Ovaj period uvođenja u redovnički život započinje kad kandidat osjeti da ga Gospodin zove na svoje nasljedovanje u franjevačkokapucinskom načinu života prema redovničkom stilu vlastitu našoj zajednici. Za vrijeme ovog perioda formacije, koji traje ne manje od šest (6) mjeseci, a niti duže od dvije (2.) godine, kandidat u uskoj vezi sa samostanskim bratstvom, upoznaje naš način života i rada, a bratstvo, sa svoje strane, upoznaje kandidata, da može otkriti i dati pravi odgovor na njegovu molbu. To je također i vrijeme u kojem kandidat intenzivnije otkriva svoje zvanje, upoznaje i otkriva naš franjevačkokapucinski način života, te time stječe prva iskustva bratstva.
Postulatura je ujedno i vrijeme približavanja franjevačkim izvorima naše duhovnosti kao i načina našega života i rada.
Franjin lik, iščitavanjem spisa i života, uzor je, bogat privlačnošću i primjer koji oduševljava i privlači. Uz njegov lik kandidati se upoznaju i s poviješću i duhovnošću vlastitoj našem Redu, te s onom našom svetom braćom, koja daju svjedočanstvo kako se u pojedinim povijesnim okolnostima franjevačko-kapucinska karizma utjelovila u Crkvi.

Obrazovna aktivnost glede postulanata usmjerena je nadasve usavršavanju kateheze vjere; načinima molitve, posebno s uvođenjem u liturgiju; poučavanje u franjevaštvu; prva uvođenja u apostolski rad.

S početkom postulature, postulant biva pripušten u zajednicu kao njezin član, te time i sam počinje aktivno sudjelovati u bratskom životu.

Kuća postulature
Kapucinski samostan
Kapucinska ul. 1
HR-53288 Karlobag

Novicijat...

«Novicijat je vrijeme intenzivnijeg uvođenja i dubljeg proživljavanja evanđeoskog, franjevačkokapucinskog života prema njegovim temeljnim zahtjevima i pretpostavlja slobodno i zrelo opredjeljenje za redovnički život.»
(Konstitucije OFMCap 29, 1).

U novicijat, koji u našem Redu traje godinu dana, stupa se nakon srednje škole završene kod nas u «Centru za odgoj pripravnika» ili nakon postulature, za one koji se s nama po prvi puta susreću.
Tijekom godine novicijata novak može uvidjeti da li je to način života kakav bi on htio, odnosno braća redovnici će sa svoje strane, tijekom godine, uvidjeti da li je dotični novak prikladan za naš Red i Provinciju. Novicijat je ujedno novaku i prigoda za preispitivanje vlastitih namjera i traženja vlastitog poziva i duhovnosti; zatim preispitivanje spremnosti i sposobnosti za zajednički način života, za vlastito predanje zajednici, za molitvu i kontemplaciju. Novicijat jest intenzivnije vrijeme upoznavanja naše redovničke zajednice, odnosno uvođenje u naš redovnički život.
Novicijat je kao neka vrsta škole, a u ovom slučaju 'duhovne škole'. To je vrijem upoznavanja franjevačkokapucinskog ideala, te uvođenje u naš način života i djelovanja. Također je to vrijeme stjecanja znanja o povijest Crkve i Reda, o počecima, razvoju i velikim granama unutar franjevačke obitelji, te vrijeme proučavanja naših Konstitucija i drugih dokumenata Crkve i Reda.
Na početku novicijata novak oblači redovničko odijelo – habit, a tijekom novicijata ukoliko prihvati naš način života i rada, tada provincijalnom ministru piše molbu za polaganje prvih redovničkih zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti.

Novicijat braće kapucina
Kapucinski samostan
Kapucinske stube 5
HR-51000 Rijeka

Zavjetovanje manje braće kapucina

Na hvalu i slavu Presvetog Trojstva
ja brat N.N.,
potaknut božanskim nadahnućem
da izbližega slijedim Evanđelje
i stope Gospodina našega Isusa Krista,
pred licem nazočne braće,
u tvojim rukama, brate N.N.,
čvrstom vjerom i voljom
zavjetujem se Bogu,
Svetome i Svemogućem Ocu,
da ću kroz sve vrijeme svoga života
(ili: kroz godinu dana)
živjeti u poslušnosti,
bez vlasništva i u čistoći,
te ujedno javno obećajem
da ću vjerno obdržavati
život i Pravilo Manje braće,
koje je potvrdio papa Honorije,
prema Konstitucijama Manje braće Kapucina.

Sebe, dakle, čitavim srcem
izručujem ovome bratstvu, kako bih,
po djelovanju Duha Svetoga,
po primjeru Marije Bezgrešne,
po zagovoru Oca našega Franje,
i sviju svetaca, a uz pomoć braće,
koračao prema savršenoj ljubavi
u služenju Bogu, Crkvi i ljudima.
Amen.

Klerikat – studentat teologije...

Nakon završenog novicijata, tijekom kojega se novak upoznaje s poviješću Crkve i Reda, duhovnošću i drugim bitnim sastavnicama redovničkog i franjevačkokapucinskog zvanja, te polaganja prvih redovničkih zavjeta, slijedi, za one koji žele biti i svećenici u našem Redu, kroz 5 godina studij teologije i filozofije na nekom od teoloških učilišta.
Za vrijeme filozofskoteološkog studija student – bogoslov živi pod privremenim zavjetima, a u kojima se priprema za doživotne tzv. 'vječne zavjete' po kojima onda postaje punopravni član Reda i Provincije. U toj duhovnoj i teološkoj izgradnji svakom kleriku – studentu pomaže također i samostanska zajednica u kojoj se on nalazi, a koja mu pomaže da se što bolje duhovno izgradi i provjeri u zvanju i sposobnostima.

Osim intenzivne priprave na svećeništvo klerici se na poseban način pripremaju i za življenje karizme vlastite našem Redu i poslanju. Kroz vrijeme teološke izobrazbe svaki se klerik – student uključuje u samostansko i provincijsko bratstvo cijelim svojim životom, znanjem i radom. Nakon završene teološke izobrazbe klerik polaže svoje doživotne zavjete i biva ređen za đakona i poslije za svećenika.

Drugi, danas sve češći način pristupanja Redu i Provinciji jest da zainteresirani za Red k nama dolaze nakon završene srednje škole. Također smo, sve češće, svjedoci da se za Red nerijetko zainteresiraju i oni koji su već započeli i/ili završili neki fakultet i/ili koji već imaju nekakvo zanimanje u svijetu.
Kao i kod prvog, i kod ovog drugog načina stupanja u Red, slijede najprije postulatura i novicijat (koji su svojevrsna priprava i provjera da se vidi hoće li zamisao, želja i odluka osobe, da se posveti redovništvu i/ili svećeništvu, biti konačna ili ne), a nakon toga filozofskoteološki studij.

Studentat teologije
Kapucinski samostan
Kapucinska ul. 47
HR-10040 Zagreb – Dubrava
e-mail: studentat.ofmcap@zg.t-com.hr

Časna braća pomoćnici ili braća laici

Franjevačko-kapucinski pokret te način života i rada zasniva se na bratstvu, tj. na činjenici da smo svi međusobno braća. Zato u našem Redu od samih početaka odmah uz braću svećenike također žive i djeluju časna braća pomoćnici – ne svećenici, a koje mi još nazivamo i braća laici.
Bilo da u Red ulaze u ranijoj ili kasnijoj životnoj dobi, sve su to osobe koje u Red dovodi želja za vlastitim duhovnim posvećenjem i želja da i po njima Kristovo Evanđelje bude naviješteno ljudima, iako ih većina ne završava propisani teološki studij i ne biva ređena za svećenike.
Brat može raditi sve ono što nije izričito vezano uz svećenički red (ne može ispovijedati niti služiti sv. misu).

Braća redovnici, dakle, jednako kao i braća svećenici imaju svoje mjesto u našem Redu. I jedni i drugi su uzajamno povezani istim zavjetima, istim načinom života i istim nastojanjem prema svetosti. Bratski povezani kao suradnici i suputnici na istom putu, oni, svaki na svoj način, treba da ispunjavaju poslanje Crkve. Braća kao i svećenici čine jedno tijelo i jedan duh Reda i, kao takvi, zajedno su pozvani da slijede Isusa u evanđeoskoj radikalnosti franjevačkokapucinskog redovničkog načina života i rada. Između jednih (svećenika) i drugih (časne braće) nema razlike, (izuzevši one koje proizlaze iz različitosti poslanja za svećenike i braću laike u zajednici) jer «s obzirom na isto zvanje, sva su braća jednaka» (Konstitucije OFMCap, 84, 3), kao što je to i sam sv. Franjo, naš duhovni utemeljitelj želio.

Redovnički brat svoje posvećenje ostvaruje ponajprije življenjem evanđeoskih savjeta: čistoće, siromaštva i poslušnosti, no osim rada na vlastitom posvećenju on je pozvan raditi i na posvećenju drugih te pružati živo svjedočanstvo Onoga za kojim je u duhovnom životu i krenuo. U središtu redovničkog života zato jest Euharistija kao pokretačka snaga svega djelovanja, zatim meditacija, čitanje i razmatranje Svetog pisma i drugoga duhovnog štiva, ispit savjesti i sv. krunica.

Časna braća pomoćnici ili braća laici jednako polažu redovničke zavjete kao i braća svećenici koji se, uz to što žele biti kapucini, još odlučuju i za svećeništvo. Bogata povijest svete i blažene nam braće Reda, kao i mnoštvo poslova i služba koje su braća obavljala i obavljaju širom svijeta pokazuju nam veliku raznolikost i uzajamnu nadopunu u apostolskopastoralnom radu braće kapucina. Područje djelovanja braća danas je veliko i veoma raznoliko: od vratara, kuhara, knjižničara pa sve do velikih slikara, graditelja, misionara, akademskih profesora… Ljestvica mogućnosti ide od skromne, neupadljive službe unutar određene zajednice pa sve do odgovornog sudjelovanja u vodstvu zajednice ili Provincije. On ispunjava svoje apostolsko poslanje tamo gdje mu je mjesto u zvanju i u zajednici: primjerom svoga života, svjedočanstvom svoje riječi i time što ispravnim oblikovanjem prolaznih stvari podešava svijet u odnosu na Krista.
Koliko je današnjih svećenika i redovnika koji rast svoga zvanja duguju bratskom i prijateljskom susretu te braće pomoćnika, a koliko, s druge strane, vjernika koji su u njima našli svoga duhovnog brata, savjetnika i prijatelja. Koliki naši samostani ne bi ni izdaleka mogli razviti toliku pastoralnu, znanstvenu i karitativnu djelatnost kad ne bi bilo te naše braće pomoćnika. Iz redova naše braće potekli su mnogi sveci i blaženici, misionari, karitativni radnici, pravi samaritanci, uzori kršćanskoga i redovničkoga života koji su svojim životom, riječima i djelima navješćivali Evanđelje onima koji za nj nisu nikada čuli.
I danas u našem Redu širom svijeta postoji mnoštvo takve braće koji svoje redovništvo proživljavaju radeći kao samostanski vratari, kuhari, knjižničari, bolničari, misionari, profesori… ili obavljajući zanimanja koja su izučili ili za koja imaju dara i na taj način šire Radosnu vijest među ljudima s kojima žive i rade.

Svaki redovnik treba biti svjestan da je svaka služba služenje Bogu i ljudima i da je najvažnije to koliko tko ljubavi prema Bogu unese u svoju službu, jer, niti svećeničko posvećenje niti učenost ne čini redovnika redovnikom, već polaganje redovničkih zavjeta i po njima predanje sebe Bogu u toj zajednici.

Kršćansku savršenost moguće je, dakle, ostvariti ne samo kao svećenik nego i kao časni brat pomoćnik – ne svećenik.